Osnovna škola Josipa Kozarca Slatina

Kao motivacija za navedenu temu provedena je aktivnost Čarobna kutija. Voditeljice su učenicima, jednom po jednom, pokazale zatvorenu kutiju objašnjavajući kako se unutar nje nalazi poseban predmet (ogledalo) pritom naglašavajući kako ne smiju reći drugima o kojem je predmetu riječ dok ga svi ne pogledaju. Nakon što je svaki učenik pogledao unutar kutije, učenici zajedno zaključuju kako su svi gledali istu stvar, ali da je svatko vidio nešto drugo. Osim motivacije za sudjelovanje u radionici cilj aktivnosti bio je i zapažanje da je svatko od učenika vidio dječje, ali i drugačije lice, odnosno kako su svi oni djeca, ali su međusobno različiti. Pritom je učenicima bilo važno pojasniti kako svi oni imaju niz zajedničkih osobina, ali i niz osobina po kojima se međusobno razlikuju.

Aktivnost koja je slijedila nosila je naziv Moje ogledalo i ja. Učenici su postavljeni u dvije kolone okrenute jedna prema drugoj tako da se učenici gledaju licem u lice. Jedna kolona predstavljala je ogledala, a druga osobe koje se u njemu ogledaju. Učenicima se objasnilo da će voditeljica pričati priču koju će učenici, koji se gledaju u ogledalo, odglumiti pokretima. Njihova o ih gledala (učenici nasuprot njih) moraju slijediti i imitirati pokrete. Nakon nekog vremena slijedila je promjena uloga.

U glavnoj aktivnosti treće radionice, nazvanoj Krug, učenici su postavljeni u krug te se na određeni znak kreću, hodaju u jednom smjeru pritom plješćući, stupajući, pucketajući prstima, mijenjaju smjer i sl. Na rečenicu „U krug neka uđu svi…“ u krug ulaze oni koji se prepoznaju u pojedinoj stavci. U trenutku kada su neki učenici izvan, a neki unutar kruga, voditeljice naglašavaju učenicima neka pogledaju jedni druge, odnosno, učenike koji zajedno s njima stoje unutar kruga (oni su im po tome slični), odnosno učenike koji su izvan kruga (od njih se po tome razlikuju). Korištene stavke bile su sljedeće: „U krug neka uđu svi: …dječaci; …djevojčice; … koji imaju brata ili sestru; … koji imaju kućnog ljubimca; … koji imaju plave oči; … koji imaju smeđe oči; … koji vole igrati playstation; … koji vole matematiku i sl. Opisana aktivnost završava kratkim zaključkom u kojemu se naglašava važnost upoznavanja naših prijatelja, uočavanja međusobnih sličnosti i razlika te uvažavanja različitosti kojima svatko pridonosi društvu, razredu, obitelji.

Završna aktivnost bila je Pantomima. Kakav je osjećaj kada želimo nešto nekome reći, a ne možemo to izreći riječima? Neki od zadataka korišteni u navedenoj aktivnosti bili su: Pada kiša; Boli me noga/koljeno; Danas sam tako tužan; Presretan sam/Skačem od veselja; Imam novu frizuru, šišala sam se; Imam nove hlače; Volim te!.

Treća radionica iznimno je zainteresirala i motivirala učenike. Učenici su otvoreno postavljali pitanja kada ih je nešto zanimalo, a time su proširivali i produbljivali temu radionice. Aktivnosti Moje ogledalo i ja i Krug dodatno su ih zabavile, a posebno su rado sudjelovali u igri Pantomime.

Nizom ciljano postavljenih pitanja učenici su samostalno došli do zaključka kako svatko od nas ima nešto dobro i nešto manje dobro, no kako smo svi vrijedne osobe koje imaju mnogo mogućnosti i znanja. Isto tako zaključili su kako je važno prihvatiti i voljeti svoje prijatelje te znati kako je u redu biti drugačiji od ostalih.

Nositelj projekta „POKRENI PROJMENU II – Unapređenje socijalnih vještina u inkluzivnom okruženju“ je Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Vretenac, Slatina u partnerstvu s Osnovnom školom Josipa Kozarca, Osnovnom školom Eugena Kumičića i Gradskom knjižnicom i čitaonicom Slatina. Projekt financira Ministarstvo znanosti i obrazovanja u sklopu Odluke od dodjeli bespovratnih sredstava projekata udruga u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja djece i mladih u školskoj godini 2022./2023. u iznosu od 101.950,83 HRK, a trajanje projekta je 10 mjeseci, odnosno od 1. 11. 2022. do 31. 8. 2023. godine.