2016-11-29 17:01:27 NOSITI ČASNO IME – IME ČOVJEKA Svake godine 23. studenog obilježava se Međunarodni humanitarni dan kako ne bismo zaboravili da su dobrota i plemenitost jedne od najvećih ljudskih vrlina. Po definiciji „humanitarna djelatnost je djelatnost kojom se u vidu novca, roba i usluga bez naknade i bez uvjeta glede teritorijalne, nacionalne, vjerske, političke i druge pripadnosti pruža humanitarna pomoć fizičkim i pravnim osobama kojima je ona prijeko potrebna zbog stanja u kojem se nalaze, a za koje ona nisu kriva“. Humanitarni dan ima i svoju himnu „We are The World“ nastalu 1985.g. povodom međunarodne humanitarne pomoći djeci Etiopije. Himna se i danas izvodi povodom organiziranja velikih humanitarnih događaja pod okriljem UN-a. Sadašnja svjetska ekonomska kriza odrazila se na živote milijardi ljudi na svim kontinentima i u svim državama. Nije zaobišla niti Hrvatsku, a u Hrvatskoj niti naš grad. I, baš sada kada je Slatina u gospodarskim teškoćama mnogi naši sugrađani pokazali su da imaju veliko srce. U Godini milosrđa naš župnik, mr. Dragan Hrgić bio je inicijator otvaranja Caritasove trgovine u Župi sv. Josipa. Njegova socijalna osjetljivost i istinska gorljivost u pomaganju ljudima i poticanju tvrtki, institucija i pojedinaca kako bi učinili isto, bili su inspiracija nama u Dječjem forumu „Osmijeh“ da Međunarodni humanitarni dan posvetimo ovom humanitarnom projektu i vlč. Hrgiću. Uključili smo se u rad Caritasove trgovine, što nam se jako svidjelo, a nakon toga smo intervjuirali našeg župnika. INTERVJU S ŽUPNIKOM mr. DRAGANOM HRGIĆEM: DF: Danas je Međunarodni humanitarni dan, možete li nam reći kako ste došli na ideju da otvorite Caritasovu trgovinu? Vlč. Hrgić: Već više godina postoji Župni Caritas koji se brine za pomoć najpotrebitijim župljanima i ljudima našega grada. Prije dvije godine došli smo na ideju da uredimo jedan mali prostor gdje će biti jedna, kako je zovemo, Caritasova trgovina gdje je sve besplatno i gdje se uvijek nađe nešto hrane za ljude kojima je ona potrebna. DF: Koja populacija ljudi u Slatini je u materijalnom smislu najugroženija te treba veliku pomoć zajednice? Vlč. Hrgić: Kada govorimo o ugroženima, ima nekoliko staračkih obitelji iznad 70 godina koje su same i nemaju djece te se o njima netko treba brinuti. Ali u posljednje vrijeme sve je više mladih obitelji koje teško žive, a posebno obitelji s više djece na školovanju u Zagrebu, Slatini i drugim mjestima, a roditelji im ostaju bez posla. DF: Koliki je trenutni broj korisnika Caritasove trgovine i raste li taj broj ili opada? Vlč. Hrgić: Broj korisnika trgovine tjedno je od 20 do 25, a redovitih korisnika iz Slatine je 40 – ak i još 40 iz okolnih mjesta. DF: Srame li se ljudi svog siromaštva ili pak govore otvoreno o teškoćama koje su ih zadesile? Vlč. Hrgić: Ima ljudi koji govore otvoreno da im je teško i da im treba pomoć. Ali još uvijek je veći broj onih koji žive siromašno, ali zbog ponosa i zbog toga što su naučili raditi cijeli život i privređivati za svoje obitelji, a iznenada su ostali bez posla, neugodno im je i srame se to reći. DF: Kako se većina ljudi danas odnosi prema siromašnima i uopće prema siromaštvu kod nas? Vlč. Hrgić: Evo, Bogu hvala, u Slatini je puno ljudi koji imaju osjećaja za drugoga. Puno je i dobrotvornih akcija koje organiziramo, a i Caritasova trgovina, zapravo, živi zahvaljujući dobroti Slatinčana. Redovito imamo dobrotvorne akcije „Budi čovjek“ u koje su uključeni mladi, stariji i djeca gdje prikupljamo namirnice koje zatim pakiramo u pakete i dostavljamo siromašnim obiteljima. Jedan dio namirnica dostavljamo i u trgovinu kako bi mogli doći i uzeti oni kojima je to potrebno. Također, Caritasovoj trgovini pomažu određeni pojedinci, ali i poduzetnici i tvrtke iz Slatine, ali i iz drugih gradova Hrvatske. DF: U okviru ovog plemenitog projekta, kao župniku, koji trenutak Vam je osobno bio najteži? Vlč. Hrgić: Pa, teško je o tome govoriti. Svaki je trenutak težak kada su ljudi u velikoj potrebi, a najteže mi je kada nekoj obitelji treba pomoć, a mi nismo u stanju pomoći onoliko koliko njima treba, pogotovo kada se radi o djeci i školovanju, ali i o podmirenju troškova režija i ogrjeva. DF: Uključuju li se mladi ljudi u Slatini u dovoljnoj mjeri u humanitarni rad? Vlč. Hrgić: Uključuju se. Evo, svake godine sve više! Od najmlađijih, 1. razreda pa do srednjoškolaca. I vi ste tome svjedoci. Mi, osim Caritasove trgovine imamo i druge projekte kojima pomažemo. Svake godine pomažemo sirotištu za napuštenu djecu u Sarajevu. Svake godine obilazimo stare, bolesne i nemoćne, obilazimo i pomažemo obiteljima za koje znamo da su u potrebi. U suradnji s učiteljima u školi i vjeroučiteljima ovdje u Župi uključena su u rad Caritasa i djeca tako da imamo mlade volontere koji redovito pomažu. DF: U svijetu su najveći filantropi najbogatiji ljudi. Prema Vašem iskustvu, kako je to kod nas u Hrvatskoj? Vlč. Hrgić: Pa, mislim da je u Slatini jedna situacija koja je lijepa. Pomaže svatko na svoj način i koliko može. Naravno, uvijek se može više i nikada se ne smijemo zadovoljiti postignutim, ali zadovoljan sam. DF: Što je, po Vama, u životu jednog istinskog humanista i čovjeka ostvarenje najvećeg sna? Vlč. Hrgić: Majka Terezija je lijepo rekla da je čovjek velik kada zna praštati i onda je još dodala da je čovjek velik kada zna primiti, ali je još veći kada zna darovati nekome nešto. Naš smisao i životni i vjernički je živjeti jedni za druge, biti dobri jedni prema drugima i učiti svakoga dana odricati se puno toga u životu u korist drugoga. **** Često se kaže da ruke koje pomažu mogu promijeniti svijet! To sa svijetom, iz naše perspektive, možda nije uvijek uočljivo, ali ovo što smo ovdje vidjeli i čuli sasvim je dovoljno kako bismo shvatili zašto je važno nositi ČASNO IME – IME ČOVJEKA! Župniku, mr. Draganu Hrgiću, hvala.
DF „Osmijeh“: Vlatka Pačarić, Marija Bljakaj, Karla Vasiljević, Jana Macinger, Ana Čurić, Hana Mataija, Nika Mališ, Lorabel Milivojević Fotografije pogledajte na: http://os-jkozarca-slatina.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=525 Voditelj: Brankica Safin
|
Osnovna škola Josipa Kozarca Slatina |