Osnovna škola Josipa Kozarca Slatina

Naravno, logističku potporu su joj pružile naše pedagoginja Ana Metić i psihologinja Anja Kovač-Mišura, a također i asistent u nastavi, Milan Lončar. Prema uputama o opremi (opet nastavnica) a sukladno upozorenjima prognostičara, bili smo „naoružani“ odjećom, obućom, hranom i vodom kao da idemo u rat!!! Jedino su olovka, bilježnica i knjiga iz biologije nekako odudarale od te strašne predodžbe. Odudarale??? Hmmm.                                                      Tako smo se mi smjestili u dva autobusa nesvjesno prkoseći varljivom travnju. Idemo negdje van učionice, napokon!!! Ostalo ništa nije bitno! Ili, kako kažu u dokumentarcima: „Nakon ovoga, više ništa neće biti isto“. Pa dobro, baš i nije tako jer smo već bili na terenskoj nastavi iz prirode prošle godine, ali drama je ponekad važan sastavni dio našeg odrastanja te nam se čini cool veličati je u svakoj prilici.

Od nastavnice smo saznali da se već imala prilike susresti s ljudima koji rade na ribnjacima PP Orahovica te da su njezina iskustva izuzetno pozitivna. Stoga, nismo sumnjali da će doček i pažnja na koju su naišli učenici OŠ Eugena Kumičića tijekom svog boravka na ribnjaku „Grudnjak“ biti jednako odlični i ovaj put.                                                                                         Po dolasku dočekao nas je gospodin Marko Marijić, dipl. ing. agronomije i voditelj PJ Ribnjačarstvo u PP Orahovica. Pored njega, kao domaćini su nam se predstavili gospodin Tomislav Slačanac- glavni tehnolog, gospodin Davor Žubrinić- tehnolog i gospođa Marina Ivanković- biolog. Kroz tehnologiju proizvodnje proveo nas je glavni tehnolog Tomislav Slačanac koji je, nakon kratkog uvoda voditelja Marka Marijića, preuzeo glavnu riječ.  Saznali smo da ribnjak u Donjem Miholjcu pripada prirodnom sustavu klasičnih šaranskih ribnjaka jer u svom sastavu ima potrebne kategorije objekata: matičnjak, predgrijalište, mrjestilište, rastilište, mladičnjak, tovilište i zimnjak u svrhu uzgoja i skladištenja ribe. No, pored šarana, da bi se što bolje iskoristio proizvodni potencijal, uzgajaju se i neke druge riblje vrste kao što su: amur, tolstolobik, som, smuđ, štuka i dr. To se naziva polikultura. Ono što nas je najviše zanimalo, samo smo djelomično vidjeli a to je priča u svezi s mrijestom. Mrjestilište je ovdje vrlo neobično „arhitektonsko“ čudo! Naime, smješteno je u plastenik namijenjen izričito za taj zadatak pa ne znamo da li ga smatrati improviziranom ili autentično-originalnom „zgradom“? Samo par metara od plastenika, primijetili smo, nalazi se baš lijepa građevina, ali osamljena, zapuštena s raslinjem koje izviruje iz svake novonastale pukotine. Još jedno čudo! Ovaj objekt izgrađen je s ciljem da ribnjak dobije mrjestilište opremljeno tehnologijom koja će pratiti vrhunske standarde uzgoja. Ali ovaj objekt, na žalost, do danas to nije postao (bez dileme, nama najteže razumljiv dio gradiva iz poduzetništva). Stoga, zaposlenici u uvjetima u kojima rade zaslužuju svaku pohvalu za snalažljivost i stručnost - čista petica!                                                                                                                                        Dakle, uočili smo, u plasteniku postoji više tzv. odjeljaka. Jedan dio služi za pripremu matica za mrijest a sastoji se od nekoliko manjih bazena. Trenutno su u bazene smještene matice – odabrane jedinke mužjaka i ženki šarana najboljih svojstava koja će prenijeti na potomstvo. Impresivno su velike i graciozne. Naš vodič, Tomislav rekao nam je da se obavezno u svim fazama, pomoću uređaja, moraju pratiti parametri vode: CO2, pH vrijednost i O2. Informirao nas je da će uz povoljne vanjske uvjete umjetno mriješćenje započeti za dva dana, tj. u nedjelju. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako se to radi i baš iz tog razloga smo tako kasno planirali dolazak na ribnjak. Šteta. Nakon upoznavanja s maticama i opisa postupka umjetne oplodnje između ikre i mliječi, posjetili smo dio plastenika rezerviran za inkubaciju oplođene ikre. Opremljen je specijalnim zugeer aparatima i ležnicama za prijem ličinki. Objašnjen nam je cijeli proces brige za dobivanje velikog broja zdrave riblje mlađi koja će prvotno biti hranjena uzgojenim zooplanktonom, a zatim biti prenesena u ribnjake. Svaka „tabla“ ribnjaka mora prethodno biti isušena i pripremljena za prijem novih jedinki (vrši se dezinfekcija i stavlja se gnojivo te pušta voda iz vodotoka rijeke Drave). Tri su razloga, kako saznajemo, koja idu u prilog umjetnom mriješćenju:  1. visoki postotak oplodnje; 2. dobivanje potomstva najboljih osobina  i  3. bitno smanjenje gubitaka zbog optimalnih uvjeta za inkubaciju oplođene ikre i početni uzgoj ličinki ribe. Zato je ovaj dio posla od presudnog značenja za svaki ribnjak.                                                                                             Nakon upoznavanja sa sadržajima plastenika, prošetali smo se i uočili radove na uređenju ribnjaka koji se proteže na 975 hektara površine. Upoznali smo se o načinu dopremanja vode u ribnjak direktno iz rijeke Drave tako da ovdje tijekom vrućih ljetnih mjeseci uopće nemaju brige po pitanju količine i kvalitete medija u kojem riba živi. Koliko smo shvatili, jedan od glavnih, zaštitnih znakova ovog i ostalih ribnjaka na našem području je posebna prehrana ribe i to prirodnom i visokokvalitetnom ekstrudiranom hranom. Time u potpunosti ova tvrtka opravdava status proizvođača zdrave hrane. Kao potrošači, ne možemo se pohvaliti velikom potrošnjom ove namirnice, pa ne bi bilo loše da što veći broj ljudi i kod nas promijeni prehrambene navike doprinoseći vlastitom zdravlju. To su prepoznali građani EU pa svi ribnjaci u sklopu PP Orahovica izvoze svoje proizvode u Češku, Poljsku, Mađarsku, Italiju, Njemačku, ali i u zemlje regije BiH te Srbiju.                                                                                                                             Nakon obilaska, uslijedio je sat anatomije i fiziologije tijekom kojeg je gospodin Tomislav vrlo vješto izvršio sekciju šarana i pokazao nam unutarnju građu ribe te naveo uloge pojedinih organa ovog kralježnjaka. Na kraju, uslijedio je odmor i okrjepa uz keks i sok pripremljenih za nas od strane domaćina.                                                                                                                                            Time smo ispunili većinu zacrtanih planova koje smo imali namjeru ostvariti dolaskom na ribnjak u Donjem Miholjcu, što možemo zahvaliti našim domaćinima.  Usprkos vlastitim obavezama našli su vremena i pokazali dobru volju izaći nam u susret i među nama čak prepoznati neke kao talente za ribarstvo. Ima nade za nas, zar je netko uopće sumnjao u to? Na povratku kroz prozore autobusa zasijalo je Sunce. Bila je to jedina želja koju smo uputili zlatnoj ribici, jer zlatna ribica uvijek ispunjava želje koje ne mogu ispuniti meteorolozi.

​Fotografije pogledajte na: http://www.os-jkozarca-slatina.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=644&limit=&curr_page=0

Sudionici: - učenici 7. razreda;

                   - Brankica Safin, voditelj;

                   - Ana Metić i Anja Kovač-Mišura, pratitelji;

                   - Milan Lončar, asistent u nastavi;

Foto: Ana Metić